Ostavka i Grunfov poučak

Bolje nečasan uzmak od časnog poraza, par godina prekasno i desetljećima nakon Grunfa shvatio je Damir Krstičević. Nakon što je tvrdoglavo ministrirao brojnim incidentima, neuspjesima i stradavanjima u OSRH te nije uspio u ključnim nabavama i modernizacijama, odlučio je po treći put podnijeti ostavku. Kao povod poslužila je još jedna tragedija: pogibija dvojice pripadnika ratnog zrakoplovstva u padu školskog aviona kraj Benkovca. Mandat Damira Krstičevića završio je pred sâm kraj mandata, rekli bi Maratonci, svega dva mjeseca prije novih saborskih izbora. Koja je bilanca tog nekadašnjeg potporučnika (poručnika? kapetana?) JNA i umirovljenog general-bojnika (!) OSRH?

Sedmorica pripadnika Oružanih snaga izgubili su živote tijekom Krstičevićevog mandata. Osim pogibija skupnika Briškog, koji je poginuo u Afganistanu 2019., bojnika Klarina i natporučnika Baturine, koji su poginuli u veljači 2020. u padu helikoptera u more kraj Zlarina, te dvojice poginulih zrakoplovaca u padu aviona kraj Benkovca u svibnju 2020., u misiji u Litvi vojnik Pavišić preminuo je “iznenadnom prirodnom smrću”. Tragična pogibija Briškog, nažalost, dio je ratovanja i zasad nije pripisana nijednoj grešci ili propustu. Istrage o padu helikoptera u more kraj Zlarina i aviona kraj Benkovca još traju. Nasuprot tome, iznenadna prirodna smrt mladog vojnika otvara sumnje o sustavnom praćenju zdravlja naših vojnika – poklanja li se dovoljno resursa i vremena za sistematske preglede i praćenje strogih pravila?

No neusporedivo gori slučaj sa smrtnim ishodom, koji razotkriva nered i rasulo u Oružanim snagama, dogodio se u listopadu 2019. u Kninu. Troje vojnika gardijsko-motorizirane brigade u 1:30 u noći, umjesto u vojarni, bili su u nedozvoljenom izlasku – i to pravom, noćnom izlasku. Automobil kojim je upravljala 24-godišnja vojnikinja uslijed njenog pijanstva i neprilagođene brzine izletio je u zavoju. U sudaru je smrtno stradao 28-godišnji hrvatski vojnik, suprug i otac, vozačica je teško ozlijeđena, a 23-godišnjak, treći prisutni vojnik, je lakše ozlijeđen. Protiv preživjelih je “pokrenut stegovni postupak”, o kojem javnost ništa dalje nije saznala. A kamoli o odgovornosti nadređenih. Promptno zataškavanje i nevoljka komunikacija s javnošću stalna su crta Krstičevićevog mandata. Na poligonu pokraj Knina u listopadu 2017. prevrnulo se bojno oklopno vozilo; vozilo je uništeno, a posada je zadobila što teže, što lakše ozljede. Godinu dana, sve do curenja informacija o radnim sporovima stradalih vojnika u medije, MORH je šutio o tom incidentu.

Osim činjenice da pripadnici naših Oružanih snaga izlaze bez dozvole iz vojarni da bi tulumarili i vozili pijani u gluho doba noći, do šireg pučanstva pristigli su i drugi bizarni slučajevi nereda i nediscipline. U listopadu 2018. instruktor i dobrovoljna ročnica pri povratku s vojnog hodočašća u Mariji Bistrici zatečeni su pijani u autobusu u “nedoličnom ponašanju.” MORH-ova taktika uvrijeđenosti i uobražene ozbiljnosti rezultirala je gotovo razmaženim, teatralnim priopćenjem: “Pobjednička Hrvatska vojska je od samog svog stvaranja institucija u koju hrvatski narod ima najveće povjerenje. Jaka Hrvatska vojska mnogima je trn u oku. Kao takva izložena je stalnim pokušajima dijela medija da…prikazivanjem određenih događaja umanje njezinu važnost, demotiviraju njezine pripadnike i prikažu ih u negativnom kontekstu“. Demotiviranje hrvatskih vojnika se valjda pretočilo u njihovo posezanje za opojnim sredstvima. U listopadu 2017. hrvatski vojni policajac u NATO-voj misiji u Poljskoj zadržan je u pritvoru do triježnjenja. Pijani su u savezničku vojarnu u prosincu 2017. doteturali i naši vojnici u misiji u Poljskoj – među njima i vojni kapelan. U listopadu 2019. s obuke u Austriji trojica hrvatskih vojnika – instruktori leta – vraćena su zbog alkoholiziranja. U veljači 2020. dvojica vojnika vraćena su iz Litve zbog uživanja opojnih droga. Nakon toga provedena je nasumična kontrola u vojarnama u Hrvatskoj, pa su u čak tri vojarne pronađeni vojnici s drogom u krvi. Prošle godine testirano je “166 osoba. Od njih su 42 djelatne vojne osobe pozitivne na droge. A od te 42, njih 36 su vojnici i najmlađa populacija, dok je ovih 6 dočasnika koji su u sustavu od 10-15 godina“. Zanemarivši moralno cjepidlačenje, riječ je o ljudima koji rukuju ubojitim sredstvima na trošak hrvatskog društva. A alkohol i droga ni nenaoružanima nisu dobar suputnik. Trojicu mlađih vojnika promili u sitnim subotnjim satima u lipnju 2018. gurnuli su u makljažu u klubu u Benkovcu. Krajem 2019. u Petrinji u povratku iz noćnog izlaska izbodena su dva mlada vojnika. Još jedan nasilan slučaj punio je novinske stupce u srpnju 2019.: trojica maskiranih huligana u nedjelju ujutro napali su 67-godišnjeg umirovljenika koji je čuvao inventar kafića u Puli, prebivši ga palicom. Jedan od njih bio je 25-godišnji vojnik, pripadnik Gardijske bojne “Tigrovi” Robert Bitunjac. Ni najviši časnici nisu bili pošteđeni skandala: u veljači 2020. zapovjednik ratne mornarice, kontraadmiral Ivo Raffanelli, snimljen je kako putuje u službenom automobilu doma brzinom višom od 200km/h.

Osim seksa, droge, alkohola i batinaštva, Krstičević je imao čast ministrirati i nad težim slučajevima samovolje i kriminala. U ožujku 2018. posada transportnog helikoptera HRZ-a uzela je helikopter kako bi njime otišla u krivolov na vepra po Dinari. Kako bi se mogli pohvaliti tim pothvatom, sve su usput i snimali. Ni to im nije pomoglo te je vepar bio na visini zadatka, pobijedivši pobjedničku Hrvatsku vojsku. MORH je, unatoč podizanju optužnica i pokretanju stegovnih postupaka, o tom slučaju obavijestio javnost reagiravši tek nakon što su novinari Nove TV iščeprkali obrise skandala, punih osam mjeseci kasnije. A onda se u jesen 2019. saznalo i da su u zrakoplovnoj bazi u Zadru piloti u vojarnu bez kontrole uvodili civile u posudenim vojnim odorama te ih prevozili vojnim helikopterima. U njihovim stanovima se naslo i obilje streljiva, od kojeg manji dio potjece iz skladista OSRH.

Tako teško kršenje stege, pravila, ali i zakona, očito odražava odsustvo bilo kakvog reda i sustava, kontrole i vjere u kaznu i nagradu. Ako vojnici mogu iz zrakoplovne baze uzeti helikopter i njime ići u krivolov na veprove, zar mislimo da redovno čiste oružje ili patinaju čizme? Da se šišaju po propisima, poštuju ustav i prisegu ili ravnaju posteljinu ujutro u krevetu? koliko je bilo takvih slučajeva za koje nismo saznali jer nije bilo prometnih nesreća? Skandali zasad jos nisu mjerljivo nastetili predodzbi OS u javnosti: one su jedna od institucija u koje gradani redovno imaju visoko povjerenje, za razliku od gotovo svih ostalih. Primjerice, među mladima su im dionice porasle između 2004. i 2013., možda i kao reakcija na koruptivne skandale u izvršnoj vlasti.

U predstojećim godinama problemi bi mogli postati znatno dramatičniji. Emil Tustanovski, Mirjana Pejić Bach i Ilko Vrankić sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta jos 2014. istrazivali su dinamiku stanovnistva i potreba OSRH za ljudstvom (cilj je 15.000). Pojednostavljući model tako što su zanemarili iseljavanje (svevši ga na nulu) i bazirajuci ga na natalitetu, autori su došli do predvidivog zakljucka. Brzi pad broja rođenih u kombinaciji s činjenicom da je tek dio mladih ljudi fizički i psihički sposoban za službu u OSRH – a još manji ih to i želi – oko 2040. dovest će do rupe od cak trećine potrebnog broja ljudi u vojnom sustavu (5,000). Dodamo li u model iseljavanje i daljnje padanje stope rodnosti od 2013., OSRH ce udariti u zid mnogo ranije. To je postalo vidljivo i vojnom analitičaru Igoru Tabaku, koji je 2016. uvidio rupe u priljevu u sustav u sljedećim godinama. Oba trenda rezultiraju spustanjem letvice kako bi se popunile praznine, prihvatom prosjecno nedscipliniranijih, nemirnijih, neprikladnijih, sklonijih propustima i greškama. Slijedom toga bilježimo sve teže slučajeve nediscipline u Oružanim snagama.

I dok se po vojarnama nižu skandali, ni viši ešaloni nasih oružanih snaga te osoblje Ministarstva nisu se iskazali u planiranim zadaćama. Nakon neslavnog i spektakularnog kraha nabave vojnih aviona te problema s remontom helikoptera u Rusiji, pozornost javnosti privukao je patrolni brod OOB-31 Omiš, sagrađen u splitskom brodogradilištu kao prototip. Uz četiri godine zakašnjenja, međusobna optuživanja projektanata i komentatora, prototip je sagrađen, uz niz manjkavosti koje umirovljeni mornarički časnici i brodograditelji ističu. Ostatak serije, čini se, unatoč po MORH-u “vrhunskim performansama” prototipa, stavljen je na led. Bitno je naglasiti da se tu radi o davno zakašnjeloj zamjeni trenutna četiri patrolna broda klase Mirna, stara između 40 godina, za potrebe Obalne straže. Dakle, ne samo da nije riječ o klasičnom ratnom brodu, već je 8-10 brodova poput Omiša tek goli minimum održanja sposobnosti patroliranja. Prethodno započeti razgovori o nabavi minolovaca i ronilica za podmorske i diverzantske aktivnosti nisu urodili plodom. Osim izostanka stjecanja novih, ni postojeće bojne sposobnosti se nisu koristile. Nakon kratkog oživljavanja korištenja i testiranja raketnih sposobnosti naše mornarice pod Kotromanovićem, nakon kraja 2016. nije provedeno nijedno gađanje raketama RBS-15. Uz strukturne probleme mornarice i zastarjela plovila, i dugotrajni problemi loše radarske slike na Jadranu ostali su nekome drugome u naslijeđe.

Osim nereda u potkapacitiranom sustavu, izvjesna je i nezainteresiranost Plenkovićeve Vlade za financiranjem sektora obrane. Još je fascinantno kreativno računovodstvo kojim su braniteljske mirovine uvrštene u izdatke za obranu kako bi se fiktivno prikazao veći obrambeni proračun NATO-u. To je rezultat dugotrajnog odnosa: ni u dobru ni u zlu, kako pokazuju Kovacevic i Smiljanec u svom znanstvenom radu, obrambeni proračun u Hrvatskoj nije vezan na uspjehe ni padove BDP-a. Sve to prekriva se propagandom i pompom koja prati i potpuno redovne aktivnosti – bizarno, MORH je objavio tvrdoukoričenu knjigu o svim postignućima ministra u trećoj godini mandata (!), a ponovno otvaranje pojedinih vojarni popraćeno je kao oslobađanje tih gradova od okupacije – te ekstra velikom dozom katoličanstva. Ne samo da su se mornarički brodovi besplatno koristili za prijevoz hodočasnika između Kaštela i Spinuta, već je ministar Krstičević na predizbornom skupu Grabar-Kitarović pokazao svoju viziju oružanih snaga koja je bila suvremena zadnji put valjda u doba Tridesetogodišnjeg rata (1618-48.): “Nekom saborskom zastupniku smeta, kaže morate profesionalizirati Hrvatsku vojsku i morate ju odvojiti od Katoličke crkve. A što reći? To mi nećemo nikad napraviti. To nije HDZ i vjerujem da su te stvari kod nas nemoguće.” I u drugim prigodama propovijedao je o “neraskidivoj i jakoj vezi Crkve i vojske,” što bi ga učinilo idealnim generalom Iranske revolucionarne garde.

Sâm lik ministra bio je poprilično problematičan za osobu na vrhu teoretski osjetljivog, moćnog i dobro uređenog sustava koji raspolaže bojnom silom i jamči sigurnost i suverenost (i sekularnost, valjda). Krstičević je uvrijeđeno i neuravnoteženo nudio i povlačio ostavku nakon paušalnih kritika predsjednice, pobješnjelo vitlao maketama aviona u sabornici, divljački ih bacajući o pod, ali i pokazivao razumijevanje i simpatije za osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca. Histerizirao je o napisima kako je njegov cijenjeni završni rad na U.S. War College-u loša kompilacija tuđih radova. Kao političar, premda umirovljen iz djelatne vojne službe već 20 godina, inzistirao je da je “ratnik”, implicirajući da se dužnosnička pravila na njega ne odnose. Istodobno nitko živ ne zna kada je kao karijerni (pod?)oficir JNA nakon diplome na beogradskoj Vojnoj akademiji 1991. pristupio OSRH, kao ni koji je čin imao u JNA. Sama činjenica da to krije izaziva sumnju u njegov herojski narativ. No inzistiranje na statusu ratnik, a ne političar ima vrlo unosnu konjunkturu. Ne samo da je 2000. od Ministarstva obrane za smiješan iznos dobio dva stana poprilične kvadrature iako je po Zakonu i internim propisima imao pravo na samo jedan i to puno manji. Još važnije, tvrtka u kojoj je radio dugi niz godina na najvišim dužnostima – King ICT – neobjašnjivo je dobivala pozamašne natječaje za velike državne poslove izvan svojeg djelokruga. Muljao je i sa svojom imovinskom karticom, umanjujući površinu i vrijednost vikendice u Žaboriću, tvrdeći da su mu roditelji poklonili 6,6 milijuna kuna koji potječu (dijelom i) “od prodaje poljoprivrednih proizvoda”. Naduren zbog opravdanog sumnjičenja i medijskog zanimanja, povukao se na rezervno zapovjedno mjesto – SAD – na čak deset dana. Zapanjivao je i zabavljao javnost svojim nesuvislim nastupima, pokušajima križanja i klečanja u crkvi, ili nepovezanim rečenicama i mislima te junačkim otporom gramatici standardnog hrvatskog jezika. Dao se uvući u izbornu kampanju Grabar-Kitarović, pritom se sukobljavajući s legendarnim vojnim pilotom Ivanom Selakom i gubeći daljnje ostatke vjerodostojnosti.

Tek će se vidjeti je li Krstičevićeva ostavka u prijenosu uživo bila neopoziva, jer prva dva puta je Krstičević bio operetno umiren i pozvan natrag u svoj ured. Za razliku od ministrove revolving door karijere, Oružane snage pritom, uz sigurne proračunske rezove uslijed predstojeće ekonomske krize, u dogledno vrijeme izgledno ne mogu očekivati rasplet dugotrajnih i nagomilanih problema. Premda su ozljede i stradanja, nažalost, sastavni dio vojnog poziva i rukovanja ubojitim sredstvima te osjetljivim strojevima, sâmi vojnici, njihove obitelji i građani moraju imati povjerenja da je sustav tako posložen i financiran da su incidenti svedeni na najmanju moguću mjeru. Bez toga nema ni osnovnog funkcioniranja oružanih snaga: ni priljeva novih kvalitetnih mladih ljudi, ni zadovoljstva i predanosti trenutnih pripadnika, a ni poštovanja i povjerenja građana koji svojom lisnicom nekome stavljaju pušku na rame. Krstičević je to povjerenje odavno prosuo. Na sâmom kraju balade, dovoljno tek za grunfovski uzmak.

Jedna misao o “Ostavka i Grunfov poučak”

  1. Ovo su prilozi o odgovornima.Teze i činjenice.A teza i činjenica za Jadranku S. Nestalog vojnika iz Đakova I vojnika koji je bio student treće godine vojne inžinjerije i pao kroz prozor u Karlovcu. O tom se malo zna i iznosi : A treba uvrstiti sa svim ovim čudnim a i prljavim događajima u HV i ministra Krstičeviće,Banožića il onih prije.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s