Sprechen Sie Milanowitsch?

Poneke izjave je nemoguce razumjeti bez konteksta. Izjave Zorana Milanovica ponekad i bez trostrukog slusanja i razmisljanja, sto je ogromna mana za politicara. Pogotovo onoga koji – ispravno – podsjeca da mu je govor najvaznije oruzje. Naime, na splitskom Peristilu Milanovic je, upitan za komentar izjave Grabar-Kitarovic o socijalistickoj NK Rijeka kao podruznici srbijanskih klubova i Dinamu i Hajduku kao onda “jedinim hrvatskim klubovima”, podsjetio na cinjenicu da je Hajduk na prsima pedeset i sest godina nosio crvenu zvijezdu petokraku. “Hajduk je hrvatski klub. Hajduk je isto tako i klub koji je imao petokraku u grbu, koji je igrao s petokrakom na prsima, dakle, mogao si se nabosti na nju – to je ružno izgledalo, ali tako je bilo – neka to ljudi znaju”, rekao je Milanović. Iako je 2009. u intervjuu potvrdio da je u Zagrebu kao djecak i mladic bio Hajdukovac zbog sinjskih korijena i iz dispeta – kao jedini u razredu i ekipi – , na Peristilu je tvrdio da nije aktivno navijao jer je Hajduk bio Titov klub i da mu je to moglo biti odbojno.

I dok je splitska javnost – tradicionalno nojevski nespremna na bilo kakvu raspravu o cinjenicama koje joj remete malogradanski mir – preko svega presla glasnom sutnjom, ljevica i Hajdukovi sentimentalisti zamjerili su Milanovicu odmak od komunizma, videci ga kao ideoloski i idejno praznog, kako se sam izrazio, ravnodusnog prema socijalizmu i Jugoslaviji u kojima je zivio (“fuckalo mi se za to”). Vazniji mediji izjavu su strpali u njegov kurs kobnog dodvoravanja “desnici” i pragmaticnog “napustanja socijaldemokratskih pozicija.”

Klasicno zakucasti i nerazumljivi Milanovic zapravo je odbojkaski samo smecirao loptu na predsjednicinu ksenofobnu i iskljucivu izjavu. Po predsjednici, Rijeka 70-ih i 80-ih nije bila “hrvatski klub” – valjda, dovoljno domoljuban – ali Hajduk i Dinamo jesu. Ali Hajduk je bio Titov klub, simpatizirajuci komunizam, i po tradiciji, i po oznakama, ali i po sentimentu vecine navijaca. Povijesno, Hajduk je bio snazno vezan uz NOB: odbivsi igrati talijansku i fasisticku ligu, samoraspustivsi se i otisavsi u partizane, da bi se obnovio na slobodnom Visu 1944., igrajuci kao sluzbena momcad Narodnooslobodilacke vojske i Titu drag klub. Citav niz legendarnih igraca i najvecih ljubimaca publike – uostalom, kao i u Rijeci i Dinamu – nisu bili “podobni Hrvati”, od Vladimira Beare nadalje. Niti je to koga zanimalo. Svakako, Hajduk do 1991. nije bio bas rasadnik hrvatskog nacionalizma.

Milanovic je zato predsjednici postavio stupicu. Po njenoj logici, Hajduk je bio jedan od dva jedina prava hrvatska kluba. Istovremeno, cinjenica je da je bio komunisticki obojen, s petokrakom na prsima. Ocito je, dakle, moguce biti naklon komunizmu i Titu i istodobno biti ispravno hrvatski. Nacionalisticki iskljuciva i mitomanska logika Grabar-Kitarovic tako se sudara s njenim pragmaticnim, svakodnevnim racunovodstvom. Nije bilo problematicno reci da je Rijeka bila nehrvatski klub, parasrbijanski, komunisticki, stogod. Na njihove glasove ona ni HDZ ionako ne racunaju. Ali Hajduku – tom istom, partizanskom, s petokrakom na prsima, koji place na vijest o Titovoj smrti i ciji krcat Poljud u lipnju 1989. skandira predsjedniku Centralnog komiteta partije Stipi Suvaru (“mi sa Stipom, Stipe sa nama, Slobo nam je pod nogama”), a u svibnju 1993. citavo poluvrijeme zvizdi Tudmanu i ruga se prvoj dami – nije smjela reci nista osim tepanja. Hajduk je Dalmacija (osim Sibenika!), Hajduk su IX. i X. izborna jedinica, gdje HDZ tanko kupi glasove pred SDP-om i sto mu donosi kljucnu prevagu. Tome se nije smjela zamjeriti. I tako je i Hajduk iz razdoblja socijalizma, trideset godina poslije, postao HDZ-ov miljenik. Sve da je nosio cetiri ocila u grbu, Grabar Kitarovic bi mu infantilno podilazila.

Na Milanovicevu stupicu, jasno, i Grabar-Kitarovic i Splicani odlucili su radije sutjeti. Grabar-Kitarovic nije se mogla zaplitati u pokusaje objasnjavanja Hajdukove petokrake i titofilije kao toboze nametnutih, umjetnih ili u to vrijeme omrazenih. Nije htjela priznati da je moguce i nositi petokraku i biti “hrvatski” obojen, koliko god to besmisleno bilo. Ili domoljub po HDZ-ovom mjerilu. Ta mjerila su ionako proizvoljna: moguce je biti i nacist, i dezerter, i ubojica, i mafijas, i ratni zlocinac, a za HDZ svejedno pravi Hrvat. Kao sto biti dragovoljac, logoras, ratni heroj, slobodoljubiv, politicki zatvorenik ili kardinal opet nije dovoljno ako uz to dolazi kritika ili protivljenje vrhu HDZ-a. S druge strane, Splicani su odsutjeli cinjenicu da su nosili petokraku i da je antifasizam uz naklonost Titu znacajan dio DNK njihovog kluba, kao i najslavnijih dana njegove povijesti, cega se danas srame. “Neka djeca sama shvate da nema Djeda Mraza, neka imaju emocionalnu krizu, ali – Hajduk je bio to što je bio”, rekao je Milanovic. Poruka je nasusno potrebna upravi kluba koja je 2011. na povijesnim fotografijama za klupski kalendar pokusala retusirati petokraku na dresu.

Na Hajdukovu nekadasnju petokraku se tako nabola samo Grabar-Kitarovic. Njena namjera – ako ima nekakvog plana i strategije u njenom obnasanju predsjednicke duznosti – nije bila posto-poto demonizirati Rijeku, vec jos vise podilaziti domoljubnim navijacima i simpatizerima Hajduka i Dinama nasuprot takvog “negativnog” primjera. Uvijek neugodni Milanovic samo je predsjednici i javnosti u lice bacio cinjenice. Jednostavnim umovima naviklima na nepromijenjenu i blazenu sliku svijeta one su vrlo neugodne.

Sutnjom sa svih strana Milanovic je djelomicno ispunio svoj cilj, uz trosak gubitka par glasaca izgubljenih u prijevodu s Milanovicevskog na hrvatski. Obesmislio je komplimente koje dijeli Grabar-Kitarovic. Pokazao je koliko je glupo razlikovati vise ili manje hrvatske klubove, udruge, gradove i regije. Usutkao je zajapurene i iskljucive nacionaliste. Splicani i Dalmatinci su svojom sutnjom mrzovoljno potvrdili izreceno. Vazno za predsjednicku duznost, isprovocirao je protezanje “hrvatstva”, cak i onog kako ga definira HDZ, i na petokraku. Rekao bi nezaobilazni Krleza: “ja, dakle, hrvatstvo biskupa i grofa Draškovića ne priznajem za svoje hrvatstvo … što još uvijek ne znači da … biskup i grof Drašković ima monopol na svoje biskupsko i grofovsko hrvatstvo, a ja na svoje pučko i narodno nemam.”

U objavi sutradan Milanovic je pojasnio za one koji ne slusaju s razumijevanjem: “Svatko navija za klub koji voli. Uvijek sam bio protiv politizacije i prikrivene militarizacije sportskih društava, u tom kontekstu moja izjava koja je bila jučer. Za Hajduk sam navijao, ali politika mi se nikad nije sviđala blizu ni jednog kluba, pa ni danas. Svi hrvatski klubovi su hrvatski klubovi, to su naši klubovi.” To je, nazalost, bilo važno reći sto puta: svaki klub koji čine naši građani, bez obzira tko oni bili, je hrvatski klub. Točka. Nema “hrvatskijeg” i “tuđeg”. To su antidemokratske parole HDZ-a i njihova monopola na Hrvatsku. Jasna je bila namjera pokazati apsurdnost te “čistoće” na primjeru Rijeka-Hajduk. Zašto bi grb na prsima ili nacionalnost golmana ili predsjednika kluba neki klub činile “hrvatskim” odn. “nehrvatskim”? Zašto bi itko Grabar-Kitarovic imao dokazivati svoju “podobnost” ili hrvatstvo? Parafrazirajuci zastupnika liberalnog FDP-a u njemackom Bundestagu, C. Lindnera: ako bi postojao nepisani članak ustava koji bi sažimao pouke cijelog proteklog stoljeća, to je da snage koje traže čistoću misli i bilo kome daju veća prava na našu domovinu nikada ne smiju postati relevantne u nasem drustvu.

No sutnja sire javnosti je bila i rezultat odbijanja suocavanja s tom cinjenicom, kao i s povijescu koja nije crveno-prava, pardon, plava. A za Hrvatsku je to poprilicno pogubno.

Jedna misao o “Sprechen Sie Milanowitsch?”

  1. […] nastrojena, umjesto aktivnog političkog ili ideološkog svrstavanja u Drugom svjetskom ratu. U jeku predsjedničke kampanje na Grabarin komentar o hrvatstvu nogometnih klubova na Peristilu je m… Svojim premijerskim izjavama da je Hrvatska, zapravo, imala građanski rat 1991-5, ili da su […]

    Sviđa mi se

Odgovori na Parezija živca Otkaži odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s